Nalazite se trenutno ovde:


*
MS Tim



    D O B R O D O S L I    ! ! !





Recenzija/ Tri predstavnika različitih žanrova stripa

Autor (Pročitano 872 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Recenzija/ Tri predstavnika različitih žanrova stripa
« poslato: 09 Maj 2016, 06:10:04 »
 

Van mreže nevidljiveboje

  • Zahvalnice
  • -Zahvalio: 417
  • -Pohvaljen: 222
  • Aktivan član
  • ******
  • 66
    Poruke
Tri predstavnika različitih žanrova stripa

Priče o Dylanu Dogu krase elementi horora, Mister No je ratni pilot-veteran, a Komandant Mark borac za slobodu.

Nadimak Mister No dobija u Burmi za vrijeme mučenja od strane okrutnog pukovnika Saika

Piše: Adnan Učambarlić

U nastavku priče o deset omiljenih stripova na području bivše Jugoslavije predstavljamo vam novu trojku koju čine Dylan Dog, Mister No i Komandant Mark.

Dylan Dog

Dylan Dog, detektiv noćnih mora

Dylan Dog je jedan od rijetkih Bonellijevih stripova koji nije western. Naime, popularnost Texa Willera je toliko izdigla western kao žanr da su se svi ostali stripovi smatrali neprofitabilnima. To se promijenilo tek ’80-ih godina prošlog stoljeća sa pojavom Martina Mysterea i Dylana Doga.
Mladi scenarista Tiziano Sclavi, do tada poznat po nekoliko scenarija u Zagoru i Mister Nou, dolazi na ideju o detektivu specijaliziranom za noćne more, fizički modeliranom po liku Ruperta Everetta.
Dylan Dog 1986. godine kreće sa svojim objavljivanjem i odmah privlači ogromnu pažnju publike, vrlo vjerovatno, zasićene silnim westernima. Najveći uspjeh strip ostvaruje kod studenata, ljepšeg spola, pa i kod mnogih akademika.
Sam Umberto Eco jednom je rekao da jedino što može da čita u svako doba su „Biblija, novine i Dylan Dog“.
Prvobitne teme su bile dosta uobičajene za žanr horora, kojem strip pripada: zombiji, serijske ubice, vještice, vukodlaci, sablasti, Sotona, vanzemaljci, Smrt (kao lik, ali i kao pojava), vampiri, razni demoni…
S vremenom se sve više vidi namjera autora da prikaže užas svakodnevnice i strip nerijetko nudi filozofske i/ili psihološke analize svakodnevnih pojava, poput života, smrti, društva, politike, porodice…
Radnja stripa se odvija u Londonu, a glavni lik je Dylan Dog, detektiv noćnih mora, a nekadašnji policajac Scotland Yarda. On je bivši alkoholičar, vegetarijanac, pati od morske bolesti i boji se aviona i visine.
Sanjar je, što je jedan od glavnih razloga napuštanja Scotland Yarda, jer je želio biti Istraživač noćnih mora. Kao što sam kaže: "Bio bih jedini takav istraživač, dakle, i najbolji."
Također, veliki je zavodnik, do te mjere da skoro svaki broj ima novu djevojku, mada su se u njegovu srcu zadržale samo tri: Morgana, Bree Daniels, te Lillie Conolly (fanovi obično dodaju Marinu Kimball kao četvrtu, ali je trenutna službena glavna scenaristica Paola Barbato ne uvažava kao više od jedne ljetne ljubavi, što i jeste).
Dylanova prošlost je nepoznata, navodno je on samo reinkarnacija nekog drugog Dylana Doga, a njegov veliki neprijatelj dr. Xabaras je, navodno, njegov otac, a možda i nije.
Od njegovih prijatelja valja izdvojiti Groucha, koji je dvojnik Groucha Marxa, slavnog komičara iz tridesetih godina. On je uvijek spreman za (ne)podnošljive viceve i Dylanu dobaciti pištolj u ruke u ključnome trenutku.
Nadalje, tu je i Inspektor Bloch, Dylanov šef iz policijskog doba, a i njegova očinska figura. Tu su i glupi policajac Jenkins, groteskna hiperbola svih viceva o policajcima i lord H. G. Wells, genijalni izumitelj, naučnik, lingvista i još mnogo toga.
Za razliku od ostalih junaka iz Bonelli kuće, Dylan nema veliku galeriju zlikovaca. Tu vrijedi izdvojiti: dr. Xabarasa, ludog naučnika koji traga za besmrtnošću, Smrt, koja je sveprisutna u serijalu, ali se u nekoliko navrata javljala i kao lik, Nevidljivog Čovjeka, serijskog ubojicu poznatog po bijelome kišnom mantilu, a kojih je bilo nekoliko, Grozu Strašnog, neku vrstu duha koji obitava u tami i koji se priziva mržnjom, još jednog serijskog ubojicu, Ružičastog zeca, Dylanovu verziju Duška Dugouška (Bugs Bunny) sa ubilačkim tendencijama i bizarnim rasponom oružja, od dinamita do nakovnja…

 
Mister No

Jerry Drake je rođeni Njujorčanin

Priča o Mister Nou počinje 1975. godine, kada izlazi prva sveska nazvana jednostavno - Mister No.
U njoj Guido Nollita, kreator Zagora, stvara lik mladog pilota Pipera, Jerryja Drakea, veterana Drugog svjetskog rata. Prvih šest brojeva bilo je zamišljeno kao mini-serijal, ali serijal doživljava velik uspjeh kod publike i saga o Mister Nou se produžuje, zaključno sa brojem 379.
Jerry Drake je rođeni Njujorčanin, veteran Drugog svjetskog rata, koji je proveo na raznim bojištima (u zračnim bitkama nad Filipinima, zatočen u logoru u Burmi, borio se na Guadalcanalu i Pacifičkim otocima, učestvovao u oslobođenju Rima...).
Nadimak Mister No dobija u Burmi za vrijeme mučenja od strane okrutnog pukovnika Saika. Zgađen licemjerjem i tzv. „vrijednostima“ zapadnog svijeta, sredinom '50-ih, nakon Drugog svjetskog rata seli se u Manaus, gradić u srcu Amazonije, gdje prevozi turiste svojim Piperom.
Sam Nollita priznao je da je lik Jerryja Drakea modelirao po Kapetanu Vegi, svom pilotu na odmoru u Palenqueu.
Životni stil Kapetana Vege daje ideju Nolitti za kreiranje svojeg junaka, ali on radnju smješta u Amazoniju. Nolitta sam nije krio da je Mister No nerijetko služio kao njegov glas, glas kojim se bunio protiv moralnih problema savremenog društva, ali i glas kojim je uzdizao svoje velike ljubavi poput jazz muzike, putovanja, velikih prostranstava…
Kad se dotičemo teme Jerryjevih prijatelja, tu vrijedi istaknuti Otta Krugera, tzv. Esse-Essea, bivšeg pripadnika njemačke SS divizije, u kojoj je nevoljno učestvovao.
Tu su i agent CIA-e Phil Mulligan, kasnije autor krimi-priča sa Jerryjem kao detektivom. Tu su i Dana Winter, pjevač i gitarista, a od manauških likova vrijedi izdvojiti barmena Paola Adolfa i narednika Oliveiru, koji sanja o tome da Mister Noa napokon spremi iza rešetaka.
Poput Dylana Doga i Drake je veliki zavodnik. Od važnijih žena potrebno je spomenuti plavokosu profesoricu arheologije Patriciju Rowlands, tri lijepe vlasnice Ipanema bara u Manausu - Magdalenu, Irenu i Mariju, Mirandu Cordeiru, kćerku jednog od zemljoradnika iz Sertaa…
Kad govorimo o njegovim neprijateljima, tu je situacija znatno drugačija. Mister No nema razvijenu galeriju zlikovaca. Njegovi protivnici su često obični ljudi, bez nekih posebnih karakteristika, ali vrijedi istaknuti Kenza Ishikawu, vođu Legije neživih, čovjeka koji mrzi Jerryja iz dna duše zbog tog što je spriječio njegovo samoubistvo nakon pretrpljena poraza.


Komandant Mark

Komandant Mark predvodi grupu patriota

U septembru 1966. u Italiji je izašao burno najavljivani prvi broj Komandanta Marka, kao prvi broj nove edicije Collana Araldo Seconda Serie.
Prvi broj osvojio je velike simpatije publike i doživio ogroman uspjeh na tržištu. Strip su kreirali legendarni EsseGesse, pijemontski trojac autora, čiji je identitet dugo bio misterija za fanove.
Postojale su brojne hipoteze, ali se nakon nekog vremena ispostavilo da se iza pseudonima kriju imena trojice torinskih autora - Giovannija Sinchette, Darija Guzzona i Pietra Sartorisa.
Zanimljivo je da se Mark prvo pojavio na francuskom tržištu, te je zbog toga dosta njegovih osobina nastalo prilagođavanjem lika francuskoj publici. Tek nakon što je izašlo nekoliko brojeva u Francuskoj, Sergio Bonelli kontaktirao je autore i Mark se pojavio i u Italiji.
Tokom Sedmogodišnjeg rata između Francuske i Engleske, 1756. godine u blizini američke obale, engleski ratni brod napada i potapa francuski jedrenjak koji je prevozio francusko plemstvo.
Jedino dvoje preživjelih bili su jedan dječak i sredovječni gospodin koji ga je spasio od valova. Preživjele pronalaze Pawnee Indijanci i primaju ih u svoje pleme. Čovjek postaje dječakovim starateljem, a dječak dobija ime Mark, prema slovu M izvezenom na njegovoj košulji.
Mark djetinjstvo provodi u plemenu Pawneeja uz svog poočima koji ga uči čitanju i pisanju, ali i mačevanju i korištenju pištolja i puške.
Kao što to obično biva u ovakvim stripovima, poočimova tragična smrt (biva obješen od strane Engleza) prekida Markov miran život i on posvećuje svoj život borbi protiv Engleza i za nezavisnost Amerike.
Pridružuje se grupici patriota koji ga ubrzo biraju za vođu, a sebe nazivaju Vukovima sa Ontarija (prema Markovom indijanskom imenu Mark Vuk).
Komandant Mark je utjelovljenje klasičnog heroja; karizmatičan je i nepobjediv, bilo u borbi oružjem ili prsa u prsa, dopadljive vanjštine i fizičkog izgleda, neumoran borac ali i genijalan strateg koji uvijek smisli plan kako pobijediti neprijatelja bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi.
Autori su mu, također, dodali i neke ljudske vrline poput ideala o jednakosti, pravdi i slobodi, vedrinu i druželjubivost, galantne manire u ophođenju prema ljepšem spolu.
Sve u svemu, ispao je sušta suprotnost grubom i priprostom Bleku (drugom junaku istih autora, a koji pripada istom vremenskom periodu). Međutim, kao i Blek, i on ima sa sobom komični dvojac koji ga vjerno prati.
Ipak, za razliku od Bleka i pogotovo Mikija, gdje Rody i Ocultis konstantno upadaju u nevolje i time više odmažu nego pomažu glavnom junaku, Mister Bluff i Žalosna Sova su bitan faktor u Markovim avanturama i često imaju presudnu ulogu u raspletima.
Tu je i Markova vječita zaručnica Betty, koja svojom ljubomorom često izaziva komične situacije.
Komandant Mark svoj kraj doživljava u januaru 1990. kada izlazi posljednji 281. broj nazvan Konačna pobjeda, u kojem patrioti bitkom kod Yorktowna konačno pobjeđuju Engleze i proglašavaju nezavisnost, a Mark i Betty se vjenčavaju (na vjenčanje su došli i Veliki Blek i George Washington), čime je saga završena.
Na našim prostorima Komandant Mark je doživio zavidan uspjeh te ostavio bitan pečat na generacije rođene '70-ih i '80-ih godina prošlog stoljeća, koje i dan-danas koriste neke fraze i izraze Žalosne Sove.

Izvor: Al Jazeera